Novo
Od zlobrote do raskumkvaćenog odmora
Poezija Nataše Govedić svojim motivskim i tematskim jezgrama ilustrira prostor trajne napetosti između igre i odgovornosti, pobune i nježnosti, ironijskog razotkrivanja i etičkog ustrajavanja. Lirski se subjekt pritom služi igrivim jezikom, ali ta igrivost nije sama sebi svrhom: ona uvijek polazi od svijesti o granicama (jezičnim, društvenim i etičkim) koje se najprije uspostavljaju da bi se potom mogle promišljeno i odgovorno dovesti u pitanje. Upravo u tom svjesnom postavljanju i rušenju granica očituje se jedna od temeljnih odlika te poezije.
Prepuštanje slovima-stvarima
U zbirci Ponoćni glagoli (2023) Marko se Pogačar vraća u okrilje pomahnitale, nasrtljive logike stiha. U svome protezanju jezični titraji pohotno krulje; gladni hvatanja vlastitog imena, tijela i glasa.
Prisluškivač, ne (samo) čitatelj. Transgresivnost lične zamjenice »ti« kao dvostruke deikse
Analizira se upotreba lične zamjenice ti i glagolskoga vremena u Tomičićevoj drami Ne zaboravi pokriti stopala kao izvedbenih kategorija koje nadilaze konvencionalna gramatička pravila i ostvaruju snažan egzistencijalni odnos prema prikazivanom događaju. Polazeći od Ecove teorije ostenzije i kvadratne semioze, glagolske se kategorije tumače kao rekviziti koji u postmodernističkom ilokucijskom preopterećenju generiraju adresata i publiku, uz oslonac na multimodalnost i dvostruku deiktičnost dramskog teksta.
Prožimanja dokumentarnoga i fikcijskoga u suvremenom hrvatskom filmu
Članak razmatra kako se dokumentarni i igrani postupci sve intenzivnije isprepliću u suvremenom hrvatskom filmu, osobito u Lerotićevu Sigurnom mjestu. Kroz primjere iz recentne produkcije pokazuje se da autobiografski elementi, naturščici, tehnička »nedotjeranost« i dulji, promatrački kadrovi postaju ključne strategije stvaranja dojma autentičnosti. Dokumentarno u igranom filmu ne funkcionira (samo) kao stilistička metoda, nego kao sredstvo emocionalnog intenziteta, etičkog angažmana i dubljeg doživljaja stvarnost. Gilić sugerira da je upravo takva hibridnost jedna od najvažnijih odlika suvremenog filma, čija moć proizlazi iz sposobnosti da istodobno svjedoči i umjetnički oblikuje svijet.
Institucija, manipulacija i empatija u Marinkovićevoj »Gloriji«
Polazi se od teorije govornih činova i Iserove »depragmatizacije« kako bi se pokazalo kako Marinkovićev mirakul razgrađuje zadane društvene i žanrovske konvencije. U fokusu su dijalozi kao prostori moći pa se kroz analizu replika otkrivaju manipulativne strategije don Jere. Lik se Glorije/Magdalene/Jagode pak čita kao egzemplarna žrtva komunikacijskog nasilja, ali i kao figura slomljene subjektivnosti dok se don Zane opisuje kao empatijski, »pripovjedački« promatrač. Glorija se stoga tumači kao drama u kojoj je čudo manje teološka, a više komunikacijska kategorija pa se pravo »uskrsnuće« događa tek kada se drugome vrati glas, a instituciji oduzme monopol nad istinom.
U blistavu zagrljaju neba i zemlje
Pjesničku nagradu »Tin Ujević« za 2025. dobila je Lana Derkač za zbirku Azil za nebeska tijela. Donosimo iscrpno kritičko čitanje te zbirke, na koncu kojega interpretatorica zaključuje da je u toj knjizi poezija azil, i to ne samo za nebeska tijela već i za svekoliko polje riječi koje pisac-zidar udomljuje u svoju poetsku kuću.
Biblioteka
Nova izdanja



