1. Koristite li pri pisanju jezične priručnike (pravopis, gramatiku, savjetnik i sl.)? Ako da, zašto i koje priručnike? Ako ne, zašto?
Danas rijetko, ali godinama sam nabavljao što god se pojavljivalo i provjeravao svaku nedoumicu. To ipak ne znači da sam se uvijek pokoravao jezičnim zakonodavcima. Zanima me što propisuju, ali ne vidim što bi me spriječilo da u književnom tekstu to kršim do mile volje.
2. Smatrate li svoj način pisanja i pravopisne organizacije teksta sastavnim – ničim zamjenjivim – dijelom kreacije? Dopuštate li lekturu svojih tekstova? Ako dopuštate, surđujete li pritom s lektorom i urednikom?
Apsolutno. Temeljnim i nerazlučivim od sadržaja. Sintaktički, morfološki i leksički odabiri uvelike određuju osobnost teksta, daju mu karakter, specifične nijanse, ritmove i melodije. Prije objavljivanja volim čuti zapažanja kompetentne osobe; previdi i propusti lako se događaju, a izvana se bolje vide. No događa se i da ne usvojim stručno mišljenje, ma kako ispravno bilo, nego ustrajem na svojoj naherenosti.
3. Svojedobno je predloženo da se uvede interpunkcijski znak za ironiju – ironičnik. Biste li i sami iz praktičnih ili umjetničkih razloga predložili novi interpunkcijski znak? Koji?
Možda bi bilo oportuno na naslovnice knjiga stavljati graničnik vezan uz kvocijent inteligencije, poput oznake preporučene minimalne dobi na televizijskim emisijama.
4. Čitate li naglas tekst koji ste napisali i mijenjate li nešto nakon čitanja? Razmišljate li, dok pišete, o čitatelju i o tome kakve će učinke na njega imati Vaši stilski izbori i postupci?
Čitam ga unutrašnjim glasom, puno puta, i gotovo svaki put imam potrebu nešto promijeniti. Tako se ujedno obraćam svojem idealnom čitatelju, on živi tamo unutra. I nastojim mu se dopasti. A popriličan je gad.
5. Kako biste opisali glavna obilježja svojega stila? Je li stil za Vas prostor autorske originalnosti (autorski potpis) i koliko se mijenjao kroz Vaš književni opus?
Ne bih ih ni pokušao opisati. Mislim da u tom području odabiri proistječu spontano, iz nekih vrlo intimnih izvora, i da tako i mora biti. Vjerujem da bi, kada bih pokušao namjerno izvoditi neke stilske efekte, to ispalo kao da kopiram samoga sebe. Činjenica da, recimo, nemam pojma kako ću okrenuti rečenicu koju sam započeo, vrlo je uzbudljiva. Pisanje u tom smislu uistinu jest pustolovina.