Pjesnički glas Milene Marković jedan od onih s kojima ćete se ili saživjeti ili se od njega htjeti potpuno izolirati. Ona vješto slijedi svoje pjesničke uzore – pjesnike prokletnike: romantičare, simboliste, nadrealiste i dekadente. Poezija joj je jedinstveno beskompromisna i sirova, ali upravo zato najiskonskija; najkrhkija na svijetu.

Dečki s kvarta, zajedno pa »kaj bu bilo, bu bilo«. Nostalgična vožnja autocestom prema moru u kojem se kupaju stara prijateljstva i neki prošli mi. Sam naslov debitantskog romana Jerka Mihaljevića Putar i parizer kao kolačić madeleine čitatelja vraća u čvrsto pohranjene uspomene s ludih ljetovanja ispunjenih neprospavanim noćima, lošom hranom i jeftinom cugom.

Usto što slavi život, njegovu ljepotu u cvijetu i listu, Koprićeva je pjesnička zbirka i poruka biljnoga svijeta o prirodnom prihvaćanju smrti. Ona poetski smanjuje apsurd smrti i funkcionira kao utješiteljica i učiteljica. Ona nije religija niti zelena ideologija, iako bi se mogli zamijetiti neki vidovi potonjih ideja.

U radu se analizira figurativnost tekstova pjesama s albuma »Dvojko« (2023) splitskoga rapera Vojka V. Autor u njima nalazi čak 43 različite stilske figure, čime osvjetljava taj opus i glazbeni stil iz filološke perspektive te posredno potiče stilističare i retoričare da raperski diskurz ozbiljno uzmu u razmatranje.

Važno pitanje koje problematizira poezija Brankice Radić je pitanje slobode; može li se naime sloboda »kaliti televizijskim / programima nogometnim utakmicama / nenapisanim zadaćama trgovačkim centrima«?

Poezija Nataše Govedić donosi nešto neprilagodljivo i ne do kraja odgonetljivo, u svakom slučaju izazovno i privlačno, vrijedno istraživanja i čitanja.