Mi još nemamo gramatike suvremenoga našega književnog jezika izrađene na modernim naučnim osnovama, a teško se danas možemo zadovoljiti i relativno dobrim gramatikama našega jezika, koje su bile zaista i vrlo dobre u vremenu, u kojem su nastale, jer je gramatička nauka od vremena njihova nastanka prilično uznapredovala, a i jezik se naš kroz to vrijeme razvijao. Osim toga te su nam gramatike manje pristupačne ne samo zbog načina prilaženja gramatičkoj građi, nego najviše zbog toga, što danas teško možemo do njih doći (Maretićeva Gramatika i stilistika hrv. ili srp. književnog jezika, Zgb. 1899. i 1931.), a najbolja gramatika našega jezika (Leskien: Grammatik der serbo-kroatischen Sprache, Heidelberg 1914.) pisana je usto i njemačkim jezikom.
Razumljivo je stoga, što smo i mi, koji slušamo predavanja iz našega jezika, orijentirani uglavnom na vlastite, a što je još gore i na tuđe rukopisne bilješke, a vrlo često i na neodgovorno napisana skripta, koja nam još više udaljuju književni naš jezik. I dobro napisana skripta još su uvijek samo „nužno zlo“ u nedostatku valjanih udžbenika, pa im stoga treba oprezno i što je moguće kritičnije prilaziti.
Ova skripta, koja sam ja kao slušač prof. Jonkea sastavio u okviru svojih mogućnosti, bit će, nadam se, „relativno dobro napisana skripta“, jer će u njima biti „relativno“ manje pogrešaka (naročito onih akcenatske prirode) nego u dosadašnjim skriptama, pa će oni, koji se budu njima služili, biti „relativno“ sigurniji u ono, što iz njih nauče.
D. A.