1. Koristite li pri pisanju jezične priručnike (pravopis, gramatiku, savjetnik i sl.)? Ako da, zašto i koje priručnike? Ako ne, zašto?
Ne koristim. Dovoljno vladam pravopisnom građom.
2. Smatrate li svoj način pisanja i pravopisne organizacije teksta sastavnim – ničim zamjenjivim – dijelom kreacije? Dopuštate li lekturu svojih tekstova? Ako dopuštate, surađujete li pritom s lektorom i urednikom?
Lom teksta, prozodij, inačice, redoslijed riječi, arhaizme, neologizme i sl. smatram, kako ste rekli, dijelom vlastite kreacije i tu inzistiram na autorstvu. U svemu ostalom dopuštam lekturu i vrlo rado surađujem s lektorom.
3. Svojedobno je predloženo da se uvede interpunkcijski znak za ironiju – ironičnik. Biste li i sami iz praktičnih ili umjetničkih razloga predložili novi interpunkcijski znak? Koji?
Nemam o tome mišljenje. No ipak: ako je tekst ironičan, čemu poseban interpunkcijski znak? Ne bih podcjenjivao čitatelja.
4. Čitate li naglas tekst koji ste napisali i mijenjate li nešto nakon čitanja? Razmišljate li, dok pišete, o čitatelju i o tome kakve će učinke na njega imati Vaši stilski izbori i postupci?
Ne čitam naglas svoj tekst. Čitam u sebi kao da čitam naglas. Izuzetno mi je važno da se vezani stihovi mogu tečno deklamirati.
5. Kako biste opisali glavna obilježja svojega stila? Je li stil za Vas prostor autorske originalnosti (autorski potpis) i koliko se mijenjao kroz Vaš književni opus?
Obilježje mog stila: pomalo smaknut, klasičan, moderan, ironičan, erudiran. Lako ga (provjerio sam) prepoznaju čitatelji koji me prate na Facebooku. Nemam uzora, ako se izuzme činjenica da su mi uzori svi najbolji pjesnici, bivši, recentni, strani, domaći.
Da, stil je potpis autora. Moj stil se nije mijenjao od 2011. do danas, bez obzira na moj poetski opus od preko 3000 pjesama.