1. Koristite li pri pisanju jezične priručnike (pravopis, gramatiku, savjetnik i sl.)? Ako da, zašto i koje priručnike? Ako ne, zašto?
Uglavnom ne koristim današnje standardne jezične priručnike. Koristim ponekad raznojezične i stare hrvatske rječnike.
2. Smatrate li svoj način pisanja i pravopisne organizacije teksta sastavnim – ničim zamjenjivim – dijelom kreacije? Dopuštate li lekturu svojih tekstova? Ako dopuštate, surađujete li pritom s lektorom i urednikom?
Uglavnom imam loša iskustva s lekturom mojih tekstova. Srećom, urednici kod kojih objavljujem pretežno rade minimalnu lekturu ili procijene da nije potrebna.
3. Svojedobno je predloženo da se uvede interpunkcijski znak za ironiju – ironičnik. Biste li i sami iz praktičnih ili umjetničkih razloga predložili novi interpunkcijski znak? Koji?
Kad komuniciramo na internetu koristimo i smajlije/smajliće i obrnute smajlije, koji zamjenjuju „metakomentare” tipa „šalim se” ili „nažalost je tako”. Nisam za službeno uvođenje neke slične „interpunkcije” i u običnim/neinternetskim tekstovima. Dovoljno je to što imamo.
4. Čitate li naglas tekst koji ste napisali i mijenjate li nešto nakon čitanja? Razmišljate li, dok pišete, o čitatelju i o tome kakve će učinke na njega imati Vaši stilski izbori i postupci?
Ne čitam naglas. O čitatelju razmišljam.
5. Kako biste opisali glavna obilježja svojega stila? Je li stil za Vas prostor autorske originalnosti (autorski potpis) i koliko se mijenjao kroz Vaš književni opus?
Stil mi je vrlo važan, sigurno se ponešto mijenjao od ranih radova do sada, a čini mi se da rabim nekoliko stilskih registara – ponekad više njih u istom tekstu, a češće različite registre u tekstovima raznih žanrova i namjena. Volim kombinirati ozbiljan i šaljiv „diskurs”.