Tražili smo autora i pronašli smo ga – u tekstu, u didaskaliji, među likovima, na pozornici, među glumcima, s različitim licima. Ovo nije citirana replika iz najpoznatije Pirandellove drame, a nije ni didaskalijska rečenica u Martinićevu tekstu, ali je zgodna poveznica između navedene dvojice.
Tražili smo autora i pronašli smo ga - u tekstu, u didaskaliji, među likovima, na pozornici, među glumcima, s različitim licima. Ovo nije citirana replika iz najpoznatije Pirandellove drame, a nije ni didaskalijska rečenica u Martinićevu tekstu, ali je zgodna poveznica između navedene dvojice.
I dok Pirandellovo autorstvo još živi samo kroz izvedbe i iščitavanja njegovih drama, kao i njegova stvorenja, Ivor Martinić oživljava likove stvarajući ih autorskim perom, ali i sam živi i oživljava na pozornici. Stoga smo našega današnjega gosta uhvatili na kratkom posjetu Hrvatsko,j i prije nego se vrati u Barcelonu, između ostaloga da ga pitamo: hoće li autor živjeti vječno ako se ustane i na pozornici, a ne samo na papiru? Uhvatili smo i kairosa jer se u čak trima zagrebačkim kazalištima Kunstteatar, &TD i ZKM izvode četiri Martinićeva teksta: Bilo bi šteta da biljke krepaju, Jackpot, Drama o Mirjani i ovima oko nje te Dobro je dok umiremo po redu.
Razgovarali smo o pozicioniranju dramskoga teksta između književnosti i kazališta, jezičnostilskim obilježjima u navedenim dramama i autorskim stilskim silnicama, a dotaknuli smo se i kazališne kritike, odnosno pokušaja kazališne kritike. Detaljnije smo komentirali kako kategorija prostornosti može utjecati na dramsko stvaralaštvo, što sve podrazumijeva intimizacija s publikom u kazališnom okruženju, po čemu se razlikuje pisanje dramskoga teksta i scenarija, može li dramski lik oživjeti na papiru životom stvarnoga lica glumice.
Bilo bi šteta da epizoda bude bez glazbe pa prije i poslije stilskoga potpisa slušate dvije skladbe inspirirane Biljkama, a pjeva ih i velikodušno ustupa Maja Posavec.