1. Koristite li pri pisanju jezične priručnike (pravopis, gramatiku, savjetnik i sl.)? Ako da, zašto i koje priručnike? Ako ne, zašto?
Uglavnom ne.
2. Smatrate li svoj način pisanja i pravopisne organizacije teksta sastavnim – ničim zamjenjivim – dijelom kreacije? Dopuštate li lekturu svojih tekstova? Ako dopuštate, surađujete li pritom s lektorom i urednikom?
Da, smatram tako. Ne surađujem, niti reagiram, osim ako se tko upustio intervenirati a da nije treba(l)o. To se rijetko događalo.
3. Svojedobno je predloženo da se uvede interpunkcijski znak za ironiju – ironičnik. Biste li i sami iz praktičnih ili umjetničkih razloga predložili novi interpunkcijski znak? Koji?
Ne bih. Nepotrebno.
4. Čitate li naglas tekst koji ste napisali i mijenjate li nešto nakon čitanja? Razmišljate li, dok pišete, o čitatelju i o tome kakve će učinke na njega imati Vaši stilski izbori i postupci?
Ne čitam naglas niti pišući razmišljam o čitateljima.
5. Kako biste opisali glavna obilježja svojega stila? Je li stil za Vas prostor autorske originalnosti (autorski potpis) i koliko se mijenjao kroz Vaš književni opus?
Kada je poezija posrijedi, često su mi „prišivali” stanoviti hermetizam. Ne slažem se s takvom ocjenom, čak ni kada je riječ o upućenim i dobronamjernim kritičarima. Jest, stil je upravo to što je u pitanju spomenuto. Mijenjao se prema otvorenijoj i izravnijoj komunikaciji, no ne i „komunikativnosti” za svakoga i po svaku cijenu.