1. Koristite li pri pisanju jezične priručnike (pravopis, gramatiku, savjetnik i sl.)? Ako da, zašto i koje priručnike? Ako ne, zašto?
Da, ali u fazi prepravljanja ili uređivanja tekstova. Koristim uglavnom internetski Hrvatski jezični portal (hjp.znanje.hr). Osim savjetnika, u toj fazi rada na tekstu koristim prema potrebi i Klaićev Rječnik stranih riječi ili pak Rječnik sinonima (Šarić – Wittchen).
2. Smatrate li svoj način pisanja i pravopisne organizacije teksta sastavnim – ničim zamjenjivim – dijelom kreacije? Dopuštate li lekturu svojih tekstova? Ako dopuštate, surađujete li pritom s lektorom i urednikom?
Da, smatram da kreacija zahvaća i u pravopisnu organizaciju teksta. Zato mi je važno imati uvid u lektorske i uredničke izmjene ili prijedloge koje većinom uvažim, ali ne onda kad smatram da se ispravljanjem gubi željeni smjer ili okus teksta.
3. Svojedobno je predloženo da se uvede interpunkcijski znak za ironiju – ironičnik. Biste li i sami iz praktičnih ili umjetničkih razloga predložili novi interpunkcijski znak? Koji?
Ne bih.
4. Čitate li naglas tekst koji ste napisali i mijenjate li nešto nakon čitanja? Razmišljate li, dok pišete, o čitatelju i o tome kakve će učinke na njega imati Vaši stilski izbori i postupci?
Da, čitam naglas i nakon čitanja ponekad promijenim riječ koju sam krivo pročitala, tj. „pogrešnom” riječju zamijenim napisanu riječ, jer se odjednom učini boljim izborom. Čitanje naglas pomaže mi kod odluke o uvrštavanju ili brisanju interpunkcija u pjesmi ili pak u lomljenju stihova, jer izgovaranjem teksta postaju jasniji njegov ritmički ustroj i obrasci, pa je tako i jasnije gdje treba što oduzeti ili dodati, prelomiti, zalijepiti, izolirati ili okružiti.
O čitatelju katkad razmišljam, tj. o nekom apstraktnom sugovorniku ili slušatelju, i tada imam dojam da to apstraktno prisustvo izrazito utječe na odabir postupaka i uopće na organizaciju teksta kao cjeline. Kao da sam opreznija i pomnije i svjesnije biram načine tekstualne izvedbe.
5. Kako biste opisali glavna obilježja svojega stila? Je li stil za Vas prostor autorske originalnosti (autorski potpis) i koliko se mijenjao kroz Vaš književni opus?
Stil svakako jest vrsta autorskog potpisa i originalnosti, ma koliko se iz tog potpisa može iščitati raznolikost i mnoštvo stilova i poetika koje su na nečiji pjesnički habitus utjecali ili utječu.
Moj stil se mijenjao kroz četiri pjesničke zbirke. U prvoj, koja je mladenačka, očita je zaokupljenost stilovima tada otkrivenih suvremenih hrvatskih pjesnikinja i pjesnika, pa je i vidljiv pokušaj da se u njihovim (prevelikim) cipelama prijeđe komad vlastitog puta. Druga zbirka pokušaj je zasnivanja vlastitog autorskog glasa u formi pjesme u prozi, a rezultat su uglavnom hermetični tekstovi. Treća zbirka je otvaranje prema narativnoj i komunikativnijoj poeziji u stihovima, ali koja i dalje vjeruje u „vertikalu” i metaforu. Četvrta zbirka je pokušaj otvaranja više različitih smjerova, a većinom se zasniva na iskustvu „jezične poezije”.