1. Koristite li pri pisanju jezične priručnike (pravopis, gramatiku, savjetnik i sl.)? Ako da, zašto i koje priručnike? Ako ne, zašto?
Zapravo, više ne. Imam ih, ali ne koristim. Završim na Googleu, ako mi nešto nije jasno.
2. Smatrate li svoj način pisanja i pravopisne organizacije teksta sastavnim – ničim zamjenjivim – dijelom kreacije? Dopuštate li lekturu svojih tekstova? Ako dopuštate, surađujete li pritom s lektorom i urednikom?
Da, u svakom slučaju dijelom kreacije. Naravno, dopuštam lekturu tekstova. Ali lektori danas nisu kao što su nekad bili. Znali su se dosjetiti kakve riječi, koju bih ja već zaboravila, pa je uklopiti u tekst. Bili su kreativniji. Iako, uvijek ima i činovničkih lektora, koji počesto, kako se mijenja politika, usvajaju nove fraze. Sjećam se kako su knjigu pod naslovom The Giving Tree koja je u nas bila prevedena s Dobro drvo ili Drvo ima srce u časopisu „Modra lasta” preveli kao Samoprijegorno drvo. Skoro sam pala u nesvijest od užasa. Isto tako, u jednom periodu su moje Neću, promijenili u Ne ću. Zvučalo je glupo i arhaično, jer tekst je bio izuzetno moderan i živ.
3. Svojedobno je predloženo da se uvede interpunkcijski znak za ironiju – ironičnik. Biste li i sami iz praktičnih ili umjetničkih razloga predložili novi interpunkcijski znak? Koji?
Ne bih baš podučavala čitatelja što je ironija. Jer to i nije neki čitatelj. Odnosno osoba očito nema smisao za humor, za nijanse, za odmak u načinu razmišljanja, neku vrst nadrealnosti, pa joj ni takvo označavanje neće pomoći, a tekst će zazvučati glupavo. To je kao objašnjavanje vica osobi koja ga nije shvatila.
4. Čitate li naglas tekst koji ste napisali i mijenjate li nešto nakon čitanja? Razmišljate li, dok pišete, o čitatelju i o tome kakve će učinke na njega imati Vaši stilski izbori i postupci?
Ne čitam naglas ono što sam napisala i vrlo malo toga mijenjam nakon čitanja. Uvijek imam pred sobom publiku kojoj se obraćam i znam da će razumjeti moje stilske izbore i postupke.
5. Kako biste opisali glavna obilježja svojega stila? Je li stil za Vas prostor autorske originalnosti (autorski potpis) i koliko se mijenjao kroz Vaš književni opus?
Glavna obilježja mog stila su sažetost, jednostavnost, ironičnost, tečnost i mada je protočan, teško ga je oponašati. Mislim da imam smisao za ritam. Pogotovo u pjesmama. Nekoć je bio bogatiji, puniji jer sam pisala takvu vrst priča, bez ironijskog odmaka, pa su rečenice bile zgusnutije, bogatije, s ponekim arhaizmom. Kako sam se rješavala „svjetske boli” tako su se i rečenice mijenjale. Volim izmišljati nove riječi, igrati se s njima. Volim humor ugrađivati u tekst.