1. Koristite li pri pisanju jezične priručnike (pravopis, gramatiku, savjetnik i sl.)? Ako da, zašto i koje priručnike? Ako ne, zašto?
Pri pisanju poezije i proze ne koristim priručnike. Pišem u dahu, a poslije dotjerujem tekst i provjeravam određene pojmove ili pravopisna pravila koristeći priručnike.
2. Smatrate li svoj način pisanja i pravopisne organizacije teksta sastavnim – ničim zamjenjivim – dijelom kreacije? Dopuštate li lekturu svojih tekstova? Ako dopuštate, surađujete li pritom s lektorom i urednikom?
Naravno da dopuštam lekturu i pritom surađujem s lektorom. No u pisanju pjesama ili proze, gdje je moguće i više se igrati jezikom, inzistiram na nekim svojim jezičnim igrama koje mogu biti u suprotnosti s gramatičkim i pravopisnim pravilima.
3. Svojedobno je predloženo da se uvede interpunkcijski znak za ironiju – ironičnik. Biste li i sami iz praktičnih ili umjetničkih razloga predložili novi interpunkcijski znak? Koji?
Nemam ideju trenutno, ali ironičnik bi bio vrlo zanimljiv znak zato što čitatelji nekad ne razumiju ironiju.
4. Čitate li naglas tekst koji ste napisali i mijenjate li nešto nakon čitanja? Razmišljate li, dok pišete, o čitatelju i o tome kakve će učinke na njega imati Vaši stilski izbori i postupci?
Nekad čitam naglas nakon pisanja teksta i pritom sam koncentrirana na eufoniju. Pazim i na semantički aspekt. Moram priznati da mi je najvažnije da sam sama zadovoljna napisanim, te da ne razmišljam puno o čitatelju.
5. Kako biste opisali glavna obilježja svojega stila? Je li stil za Vas prostor autorske originalnosti (autorski potpis) i koliko se mijenjao kroz Vaš književni opus?
Moj stil je poetična proza i izrazito metaforična, narativna poezija. Mislim da sam uspješna u stvaranju slika i ugođaja, manje se bavim jezičkim pjesništvom. Moj stil je svakako rastao jer sam radila i kao književna kritičarka i zato sam osvještavala svoj proces pisanja, autopoetiku. I naravno, čitanjem i sazrijevanjem rastemo i razvijamo se kao osobe i to se odražava i u pisanju.