Diplomski radovi

2. Digitalna komunikacija

»Digitalna kultura dio je kulture društva, dio kulturne politike te označava proces transformacije same ideje kulture u društvu. Ono što najviše razlikuje nekadašnju građansku kulturu od digitalne kulture jest virtualnost kao paradigma bivanja i djelovanja u kulturi. Ti novonastali proizvodi i sustavi stvaraju svoju publiku (›elektroničku publiku‹, reći će Krug) i svoja pravila komuniciranja.«1

Digitalni diskurs jedan je od oblika masovne komunikacije.2 Masovni mediji sredstva su masovne komunikacije i zadaće su im informiranje, educiranje i zabava. Novine, televizija i radio tradicionalni su masovni mediji, dok je internet nov masovni medij. On koristi portale kao zamjenu za novine, putem interneta moguće je pratiti i televiziju i radijske emisije. On, dakle, objedinjuje sve medije, a donosi i više informacija i sadržaja od tradicionalnih medija. O važnosti i razmjerima interneta teoretičar novih medija Barlow (1994) izrekao je svoju poznatu misao da je internet otkriće ravno otkriću vatre u ljudskoj povijesti te da se povijest dijeli na onu do njegova otkrića i onu nakon njega.3

Komunikacija putem elektroničkih medija samo se neznatno razlikuje od uobičajenog modela komunikacije. Komunikacijski proces je isti, samo se razlikuju sudionici procesa i medij, odnosno uređaji koji se koriste. S obzirom na to da je u ovome radu pojam komunikacije jedan od najvažnijih pojmova, potrebno je na početku dati njegovu definiciju. Komunikacija je odašiljanje poruke (informacije) iz jedne točke i njezino točno ili približno reproduciranje u drugoj točki. Uobičajen model komunikacijskog procesa sastoji se od (1) pošiljatelja (izvora) informacije, (2) medija i kanala i (3) primatelja (interpretatora) informacije. Pošiljatelj najprije oblikuje informaciju u poruku, koja se korištenjem medija preoblikuje u signal, a on se zatim komunikacijskim kanalom šalje do primatelja. Za djelotvornu komunikaciju potrebno je da mediji i kanal uspješno prenesu poruku te da pošiljatelj i primatelj uspješno dekodiraju poruku.4

Kad je riječ o tehnologiji i procesima vezanim uz nju, često se izjednačavaju termini elektronički i digitalni, iako to nisu istovjetni pojmovi. Hrvoje Stančić u svojem radu Digitalna načela komunikacije objašnjava razliku:

Termin »elektronički« odnosi se na medije koji koriste elektroničke sklopove kao tehnološku osnovicu za komunikaciju. Ti elektronički sklopovi ne prijenose nužno digitalni signal, nego mogu prenositi i analogni signal. S druge strane, termin »digitalni« stoji u opoziciji s terminom »analogni« i tako označava one medije koji koriste elektroničke medije, odnosno uređaje, za prijenos digitalnog signala. Dakle, može se zaključiti da termin »digitalni mediji« čini podskup termina »elektronički mediji« što znači da je termin »elektronički mediji« po svojem obuhvatu širi.5

2.1. Internet i društvene mreže

Komunikacija modernog doba nezamisliva je bez interneta i digitalnih medija. Društvene mreže, aplikacije, SMS-poruke i elektronička pošta sredstva su kojima komunikacija postaje lakša i brža. Postali su dio naše svakodnevice te zauzimaju sve više vremena u obavljanju svakodnevnih poslova, od plaćanja računa putem interneta do online-kupovine namirnica. Stoga nas ne začuđuje činjenica da internet u današnje vrijeme rabi više od 3,4 milijarde ljudi u svijetu, odnosno oko 50 posto populacije. Unatoč njegovoj rasprostranjenosti i uporabi diljem svijeta, postoje neke zemlje u kojima je internet nepoznanica, ali i zemlje koje većinu sadržaja s interneta ili internet općenito zabranjuju. Tako manja ili veća ograničenja pristupa internetu vrijede u zemljama poput Kine, Burme, Vijetnama, Malezije, Kube i Saudijske Arabije, a djelomične su ili potpune zabrane njegove uporabe u Sjevernoj Koreji, Siriji i zemljama srednje Azije.6 S obzirom na olakšanu komunikaciju putem digitalnih medija, ostali su načini komunikacije pomalo zastarjeli. Rijetko se u današnje vrijeme koriste tradicionalni oblici komunikacije, npr. pisma, a čak su i telefonski pozivi rjeđi te se takvim načinima komunikacije uglavnom koriste starije generacije, iako istraživanja pokazuju i to da je sve veći broj ljudi starijih od 50 godina koji se služe modernim načinima komunikacije i internetom. Premda većina smatra da je internet sredstvo koje zbližava ljude jer uvelike olakšava komunikaciju diljem svijeta, on je istovremeno razlog otuđivanja ljudi, koji više pažnje obraćaju na virtualne odnose i komunikaciju nego na one u stvarnome svijetu.

S pojavom i modernizacijom interneta pojavili su se i razni termini koji su ušli u rječnik internetskih pojmova. Neologizmi u vezi s područjem interneta i digitalne komunikacije postali su dio svakodnevnog govora, a s obzirom na globalnu raširenost interneta smatraju se internacionalizmima, iako se često i takvi neologizmi prilagođavaju jeziku. To možemo primijetiti na primjeru pojma like. Like je jedna od opcija na Facebooku koja omogućava svojim korisnicima da označe sviđa li im se neka aktivnost, a od tog pojma u hrvatskome je jeziku nastao neologizam lajkati, koji je zbog svoje česte upotrebe ušao u svakodnevni govor. On je postao suvremen način izražavanja javne potpore, pristanka i suglasja s tuđim stavovima. Taj neologizam svoju popularnost duguje raširenosti Facebooka među mlađim, ali i starijim generacijama, tako da je veoma malen broj ljudi koji ne poznaje njegovo značenje. Stoga ga možemo vidjeti u mnogim reklamama, kampanjama i drugim raznim medijskim sadržajima koji time ciljaju upravo na popularnost i žele pokazati da prate trendove i modernizaciju. Osim toga osmišljavaju se kratice za često korištene riječi kako bi se ubrzalo pisanje i komuniciranje te se sve više rabe riječi iz engleskoga jezika. Gramatička i pravopisna vrijednost izražavanja često je zanemarena od strane korisnika.7

S rastom i razvojem društvenih stranica internet je postao središtem čovjekovih društvenih aktivnosti i komunikacije, a povezivanje društvenim mrežama logična je posljedica ljudske težnje za zajedništvom i tehnološkim napretkom. Društvene mreže porast popularnosti bilježe zadnjih desetak godina. Većina korisnika služi se njima zbog jednostavnog društvenog kontakta, grupiranja po interesnim temama, dijeljenja fotografija te masovnog komuniciranja, dok nekima one pružaju prilike i za poslovne i marketinške poteze.

»Društvene mreže su mreže čija čvorišta čine ljudi ili ponekad grupe ljudi, a okviri tih grupa predstavljaju neku vrstu društvenog međudjelovanja, kao što je na primjer prijateljstvo (Newman, 2010).«8 Društvenu mrežu u principu možemo definirati kao uslugu zasnovanu na webu koja omogućava pojedincu da napravi (polu)javni profil unutar ograničenog sustava te da napravi popis svojih kontakata s kojima se povezuje i kojim upravlja.

U svojem radu Pojava društvenih mreža kao globalnog komunikacijskog fenomena Jacinta i Vitomir Grbavac objašnjavaju popularnost društvenih mreža činjenicom da je čovjek »društveno biće koje ima potrebu rada u društvenim grupama u on-line načinu rada uz prikladan softver i komunikacijski medij. Radom u grupi ljudi dobivaju samopouzdanje, staloženost i sigurnost u svakodnevnom radu i djelovanju.«9 Najčešći razlog korištenja društvenih mreža je zbližavanje i povezivanje s raznim ljudima te mogućnost dijeljenja, odnosno primanja ili razmjene raznih informacija, a i činjenica je da su one najjednostavnije za komuniciranje s ljudima na svaki mogući način ‒ od chattanja (čavrljanja) do razmjene slika i sl.

Iako se servisi za internetske društvene mreže sastoje od raznih tehničkih značajki, njihov su središnji dio vidljivi profili na kojima se organiziraju popisi prijatelja koji su istovremeno i korisnici sustava. Profili su jedinstvene stranice na kojima svaki pojedinac sebe može predstaviti drugim korisnicima uz pomoć raznih kategorija kao što su dob, spol, interesi, dio »nešto o sebi«, te uz multimedijalni sadržaj i razne aplikacije koji ujedno personaliziraju i obogaćuju profil. Sadržaji i usluge društvenih mreža omogućuju pojedincu samoprezentaciju, stvaranje, gledanje i uporabu popisa prijatelja, pisanje komentara na profilima svojih prijatelja, slanje privatnih poruka, dijeljenje slika, videa, kreiranje grupa i drugih multimedijalnih sadržaja te tako daju mogućnost da svaki korisnik aktivno sudjeluje u stvaranju sadržaja. Iako sve društvene mreže potiču istinito predstavljanje na profilima, korisnici to čine u različitoj mjeri.

2.2. Facebook i Twitter

Facebook je postao jedna od najpopularnijih internetskih društvenih mreža u svijetu te ima znatno veći broj korisnika od ostalih društvenih mreža ‒ preko milijardu.10 Osnovao ju je bivši student Harvarda Mark Zuckerberg 2004. godine. U svojim je počecima Facebook (prvotno nazvan thefacebook) bio namijenjen samo studentima sveučilišta na Harvardu, koji su tim putem mogli međusobno komunicirati i razmjenjivati informacije. Kasnije su se mnoga druga sveučilišta, srednje škole i velike kompanije diljem svijeta priključile mreži.11

Koncept Facebooka je taj da se internetski povežu ljudi koji se već poznaju u stvarnom životu. On omogućuje korisnicima povezivanje i socijalizaciju s prijateljima ili rodbinom te s ljudima koji su im bliski. Facebook nudi mogućnost kontrole privatnosti, pa korisnik svoj profil i određene sadržaje može u potpunosti ili djelomično sakriti od osoba koje nisu na njegovom popisu prijatelja, a može i određivati kome će s tog popisa pojedini sadržaji biti dostupni. Facebook-zid je ono što je ustvari vizualni profil. Na zidu korisnik Facebooka objavljuje svoje statuse, fotografije, lokacije na kojima se nalazi ili pak može kreirati neki događaj i tako ga učiniti javnim.12

Facebook kao i ostale društvene mreže ima više različitih opcija s obzirom na stvaranje veza između korisnika. Kada se osobe uključuju u vlastitu mrežu, mogu se uključiti kao friends, followers, fans i favorites, ovisno o mogućnostima pojedinog servisa za društvene mreže. Osobe se međusobno povezuju zbog različitih razloga, pa izraz friends (prijatelji) na Facebooku može biti varljiv, s obzirom na to da takav odnos ne znači prijateljstvo u smislu svakodnevnoga govornog jezika, čime se mogu objasniti i pojave vrlo velikog broja prijatelja na pojedinim Facebook-profilima. Uz to, velik broj prijatelja na Facebooku kod djece i mladih postaje stanovitim statusnim simbolom i mjerom popularnosti pojedinca među vršnjacima.13

Uz dobre strane Facebooka dolaze i one manje dobre, što vrijedi i za ostale društvene mreže. Ovisnost o Facebooku velik je problem modernog društva. Istraživanja su pokazala da velik broj korisnika ima tendenciju prikazivati svoj život na Facebooku drugačijim nego što on jest u stvarnome životu, pa tako grade nerealnu sliku o sebi, istovremeno želeći prikupiti što više likeova, komentara i prijatelja. Osim toga, korisnici imaju potrebu dijeliti i objavljivati gotovo sve trenutke na Facebooku i drugim društvenim stranicama, što se također smatra bolešću modernog društva. S obzirom na navedeno ne čudi što je u svakodnevni govor ušla krilatica »Ako nije na Facebooku, kao da se nije ni dogodilo.«

Twitter je druga najveća društvena mreža na svijetu. On bi se mogao opisati kao svojevrsna SMS-oglasna ploča: korisnik napiše kratku tekstualnu poruku do 140 znakova koju zatim može vidjeti cijeli svijet. Društvene mreže omogućavaju korisnicima brzu reakciju i komunikaciju koja donosi informacije važne i za marketing i poslovanje, pa se Twitter počeo upotrebljavati i u poslovne svrhe jer je bio na glasu kao najbrža društvena mreža na svijetu, idealna za pružanje i traženje podrške te prodaje.

Pristup Twitteru najčešći je s pokretnog ili pametnog telefona (eng. smartphone). Uzimajući u obzir broj ljudi koji prate medije te popularne tviteraše, možemo pretpostaviti da u Hrvatskoj ima između 50 i 60 tisuća korisnika Twittera. Na njemu se mogu naći i pravi opinion makeri, od vodećih hrvatskih novinara i blogera do saborskih zastupnika i direktora tvrtki. Tako je 1. srpnja 2009. godine ostavka hrvatskog premijera Ive Sanadera bila „prvi hrvatski tviteraški breaking news“, a od siječnja 2010. godine počinje se tvitati i iz Hrvatskog sabora. Često se u javnom diskursu komentiraju tvitovi naših političara koji postanu i pravom senzacijom. Tako je npr. tvit hrvatske europarlamentarke Marijane Petir o terorističkim napadima u Bruxellesu imao velik odjek u medijskom prostoru te postao viješću koja se komentirala danima.

2.3. Aplikacije

Mobilna aplikacija je program koji je primjenjiv na pametnom telefonu, tablet-računalu i drugim mobilnim uređajima, a radi se o osobitim infrastrukturama stvorenim za prijenos i pohranu informacija. Mobilne aplikacije prenose određeni sadržaj na brz način i na jednome mjestu. Prednost mobilnih aplikacija je ta što su prilagodljive, uvijek dostupne korisniku i mogu se personalizirati po njegovoj želji.14 Domene postojećih mobilnih aplikacija pokrivaju gotovo svako područje ljudskog djelovanja: posao i financije, edukaciju, igru i zabavu, zdravlje i medicinu, sport, putovanja, društveno umrežavanje i slično.15

Najpoznatije i najkorištenije mobilne aplikacije u svijetu i Hrvatskoj su WhatsApp, Viber, Facebook Messenger i Instagram. Prve su tri aplikacije namijenjene brzoj i besplatnoj komunikaciji putem aplikacija, a Instagram je najpoznatija među aplikacijama kojima su prvenstvenim namjenama objavljivanje i pregled fotografija.

WhatsApp je najkorištenija mobilna aplikacija za dopisivanje i komunikaciju. Njome se mogu razmjenjivati poruke, fotografije, videozapisi i zvučni zapisi putem mobilnog interneta na pametnim telefonima. S obzirom na to da je usluga besplatna, a većina korisnika mobilnih uređaja ima mobilni internet potreban za funkcioniranje ove aplikacije, WhatsApp je zamijenio SMS-poruke, koje se sve rjeđe koriste među mlađim generacijama.

Instagram je popularna besplatna aplikacija za obradu i dijeljenje fotografija putem mobilnih telefona. Program može primijeniti različite filtere na snimljenim fotografijama pomoću kamera ugrađenih u pametne telefone. Popularan pojam u vezi s Instagramom je hashtag. Iako potonji nisu specifični samo za Instagram nego se koriste i na Twitteru, a rjeđe i na Facebooku, za njihovo populariziranje zaslužan je Instagram. Hashtag može sadržavati bilo koji pojam, a nastaje tako da se ispred tog pojma stavlja znak #, a riječi se pišu spojeno, odnosno između njih se izostavlja razmak. Hashtagovi se na Instagramu rabe u opisu ispod objavljenih fotografija te funkcioniraju kao svojevrsne poveznice za određene kategorije. Hashtagovi su zahvaljujući Instagramu postali popularni i u raznim drugim područjima, pa se pojavljuju i u reklamama, u javnom diskursu itd.

Bilješke

1 Zgrabljić Rotar, Nada (2011) Masovni mediji i digitalna kultura. U: Digitalno doba. Masovni mediji i digitalna kultura. Ur.: Nada Zgrabljić Rotar. str. 38. Sveučilište u Zadru.

2 Ibid. str. 48.

3 Ibid. str. 45.

4 Stančić, Hrvoje (2011) Digitalna načela komunikacije. U: Digitalno doba. Masovni mediji i digitalna kultura. Ur.: Nada Zgrabljić Rotar. str. 58. Sveučilište u Zadru.

5 Ibid. str. 54.

6 Bubaš, Goran (2000) Paradoksi interneta kao komunikacijskog medija. U: Medijska istraživanja: znanstveno- stručni časopis za novinarstvo i medije (god. 6, br. 2) 5-23. str.8.

7 Kušić, Siniša (2010) Online društvene mreže i društveno umrežavanje kod učenika osnovne škole: navike Facebook generacije. U. Život i škola. br. 24 (2/2010.), god. 56., str. 103. – 125. str. 107

8 Vidak, Ivana (2014) Facebook, komunikacija 21. stoljeća. U: Praktični menadžment: stručni časopis za teoriju i praksu menadžmenta (god. 5, br.1) 48-52. str. 49.

9 Grbavac, Jacinta, Grbavac, Vitomir (2014) Pojava društvenih mreža kao globalnog komunikacijskog fenomena. U: Media, culture and public relations (god.5, br.2) 206-219. str. 206

10 Vidak; Ivana (2014) Facebook, komunikacija 21. stoljeća. U: Praktični menadžment: stručni časopis za teoriju i praksu menadžmenta (god. 5, br.1) 48-52. str. 49.

11 Ibid. str. 49

12 Grbavac, Jacinta, Grbavac, Vitomir (2014) Pojava društvenih mreža kao globalnog komunikacijskog fenomena. U: Media, culture and public relations (god.5, br.2) 206-219. str. 212

13 Kušić, Siniša (2010) Online društvene mreže i društveno umrežavanje kod učenika osnovne škole: navike Facebook generacije. U. Život i škola. br. 24 (2/2010.), god. 56., str. 103. – 125. str. 114

14 Jaranović, Dijana (2015) Mobilne aplikacije i usluge računalstva u oblaku. https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:137:841436

15 Ljubić, Sandi. Upotrebljivost mobilnih aplikacija. https://www.fer.unizg.hr/_download/repository/KDI-Ljubic-Upotrebljivost_mobilnih_aplikacija.pdf